KOLIKO JE ODLAGANJE OI POREMETILO ŽIVOT SPORTISTA: Dr sci Marija Pavlović - Od šoka i besa do želje za trijumfom!
Dodajte Kurir u vaš Google izborNovonastala situacija izazvana koronavirusom ima uticaj na svakog sportistu, pa je potrebno proći kroz četiri faze vraćanja na utabane šampionske staze.
Nama navijačima pandemija koronavirusa oduzela je uživanje u gledanju utakmica i takmičenja i to nije bilo lako podneti. A onda smo se zapitali kako su sve podneli sami sportisti, a kao glavno pitanje iskočilo je ono o odlaganju Olimpijskih igara.
Idealan sagovornik na tu temu je Dr sci Marija Pavlović, specijalista medicinske psihologije, žena koja ima bogato iskustvo u radu sa najboljim spotistima. Na početku pitamo kako pomeranje Igara utiče na one koji su planirali kraj karijere nakon Tokija i okretanje drugim sferama života.
- Tema završetka karijere identifikuje se kao složen i dinamički proces. Individualne specifičnosti uz prisustvo ili izostanak potpornih sistema utiču na kvalitet prilagođavanja. Da li će i koliko pomeranje OI iticati na pojedinca, eventualnu pojavu i intenzitet reakcija, nezahvalno je spekulisati s obzirom na niz različitih faktora. Činjenica je da je pandemija koronavirusa donela svim sportistima (nezavisno od faze karijere) prekid rutina, treninga, putovanja, nadmetanja, kontakata i naravno poremećaj planova i anticipiranih ciljeva. U adaptaciji, odnosno pokušaju prilagođavanja na ove okolnosti neminovno je bilo proći nekoliko faza.
Koje su to faze i kako se prevazilaze?
- Prva je faza neverice, negacije ili šoka, dok se u drugoj fazi može javiti osećanje nezadovoljstva, besa ili tuge. Kako sportisti ne bi ostali "zaglavljeni" u ove prve dve faze veliki značaj imali su treneri i stručni timovi, da naprave nove pristupe i inovativna rešenja (onlajn treninzi, psihološka savetovanja, podrška nutricioniste, sve u cilju podrške da sportista bude odgovoran prema sebi i svom zdravlju). S obzirom na prolongirano dejstvo stresa neminovno je bilo ući i u fazu gde su se osećali nedovoljno organizovano, što je moglo da rezultuje i padom motivacije za treninge u kućnim uslovima. Sve navedeno je bilo normalno i neophodno proći, da bi spremni ušli u fazu koja nam sledi, a to je faza reorganizacije, gde će se javiti i energija i želja da se krene napred. Kako bi se ova energija adekvatno usmerila, neophodno je redefinisati ciljeve, a tu su autoritet i ličnost trenera od velikog značaja.
Da li ćete i vi promeniti način rada sa sportistima, odnosno kako ćete ih sada pripremati za Tokio?
- Rad psihologa u sportu se uvek prilagođava ciklusima, odnosno periodima koji se smenjuju (pripremni, takmičarski). Metode i način rada ostaju isti, a teme se definišu u odnosu na individualne potrebe i zahteve sportskog konteksta.
Hoće li oni "vremešni" sportisti uspeti da održe fokus i budu na maksimumu za godinu dana?
- Bez obzira da godine, dostizanje elitnih nivoa i ne samo dostizanje, već i kontinuitet visoke performanse i rezultata, upućuje na stabilnost unutrašnjih oslonaca ličnosti. Motivi elitnih sportista nisu "plitki", ne podrazumevaju isključivo usmerenost na postignuće, baza njihovih motiva je u karakteru, moralnim vrednostima (čast, disciplinovan pristupu, saradnja, deljenje - potreba da daju), identitetu.